07.03.2007., srijeda

Prvi post pa odmah u glavu... Podnaslov: KLJUČIĆ BRDO UVOD: Nas nekolicina hrabrih... Da je bar tako počelo! Zapravo je bilo ovako: U nedjelju ujutro oko 10 sati, fino bez nekakvih predrasuda nađosmo se na kavici u Svetoj Nedelji, kod kvazisponzora i čavrljali. Prebrojavali snage, čudili se što vozimo i ko nas je na to nagovorio... Vrijeme savršeno, forma nenadmašiva, konda nikad bolja. Razgovarasmo gdje, kuda i zašto, ponajviše zbog raznolikosti u dvokotačnim pratiocima. Na kraju smo ipak izvijećali da se nećemo razdvajati (MTB od cestovnjaka) nego da idemo zajedno svi. Kobna greška!:) RAZRADA: I, tako ne razmišljajući o mogućim posljedicama miješanja interesa i prosječne brzine okretanja pedala, naumismo krenuti. U početku je sve bilo sjajno! Sunce grije, ptičice pjevaju... POČETAK: I, tako pedalirajući i pedalirajući i pedalirajući i pedalirajući... Naišli smo na još jednog člana kluba koji nam se pridružio u daljnjoj priči. Nakon što se ekipa na cestovnim biciklima malo odvojila od nas, stigli smo do Pisarovine. Tamo se nismo htjeli zadržavati jer do Ključić brda ima još samo 20 kilometara, pa ćemo tamo sjest i popit nešto. No međutim nije Ključić brdo baš 20 kilometara dalje. Nije ni 25. Ni 30. Ni 35. NI 40! Već negdje oko pedesetak. NEGDJE IZMEĐU POČETKA I VRHUNCA: I sve je ipak bilo dobro. Jer iza svakog zavoja imaš osjećaj, ma to je tu, samo što nismo... Pa je kolega malo opal. Potrgal hlače, razderal debelo meso... Ali preživio nasreću! Prava inicijacija u klub. VRHUNAC, KONAČNO!: Uz ovo ide jedna interesantna anegdota: Kolega Feri se vozi, gleda oko sebe i komentira: Pa na vrhu smo! Kak sad opet gore!?! Kam gore kad smo na vrhu!? Oko tri sata popodne stigli smo na to slavno Ključić brdo. Pojeli gulaš i ostale oblizeke i krenuli kući. RASPLET: Nismo uspjeli izbjeći mrak, tako da smo u Svetu Nedelju stigli oko 20 sati. Na kraju je ipak bilo super, bez obzira na muku neiskusnih vozača.

- 12:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #